Najkontaminiraniji Plodovi Mora

Najkontaminiraniji Plodovi Mora
Najkontaminiraniji Plodovi Mora
Anonim

Svi svjetski okeani i rijeke zagađeni su toksičnim hemikalijama; uglavnom zagađivača koji su rezultat desetljeća rastuće industrijske aktivnosti. Zdravstveni rizici povezani s konzumacijom ribe i dodataka ribljeg ulja posljedica su prisustva ovih toksičnih zagađivača, a da ne spominjemo sadržaj zasićenih masti, životinjskih bjelančevina i holesterola.

Masna riba poput lososa, pastrve i skuše može biti kontaminirana kemikalijama, dok morski pas, marlin i sabljarke sadrže visoku razinu žive (Udruženje potrošača, 2002). Dugotrajna izloženost ovim štetnim supstancama predstavlja ozbiljnu opasnost po zdravlje.

Posebno neugodna klasa onečišćenja pronađena u masnoj ribi, poznat je kao postojana organska zagađivala (POPs). Ove organske zagađivače čine složeni molekuli koji se ne razgrađuju lako u okolini. Akumuliraju se u prehrambenom lancu bioakumulacijom. To znači da nivo hemikalija koje se nalaze u životinjskom tkivu raste što je životni lanac hrane veći. Na primjer, ličinke su mogle jesti zaražene alge, ribe su zatim jele ličinke, a veće ribe su jele manje ribe i tako dalje. Ribe na vrhu prehrambenog lanca (poput tune, morskog psa, sabljarke) imaju najveće koncentracije POP-a. Alge (koje se nalaze na dnu prehrambenog lanca) vjerovatno će sadržavati mnogo niže razine.

Na osnovu najboljih podataka prikupljenih iz cijelog svijeta, možemo reći da POP mogu biti bilo gdje i u bilo kojoj vrsti morskih riba, rekao je biolog Scripps Sandin, koautor studije.

Iako su POPs pronađeni u ribi u svim svjetskim okeanima, istraživači kažu da su koncentracije u mesu koje konzumiraju morske ribe vrlo varijabilne, s koncentracijama POPs u rasponu od 1000 puta u jednoj regiji ili grupi riba. Analiza je pokazala da su prosječne koncentracije svake POP klase bile 1980-ih znatno veće nego danas, sa smanjenjem koncentracije od 15-30% po deceniji.

To znači da tipična riba koju danas jedemo može imati približno 50% koncentracije većine POP-a u odnosu na istu ribu koju vaši roditelji jedu u vašoj dobi, kaže Bonito, vodeći autor studije.

Autori upozoravaju da iako koncentracije zagađivača u morska riba neprestano opadaju, i dalje ostaju prilično visoki i da je razumijevanje kumulativnog učinka višestruke izloženosti zagađivačima morskih plodova neophodno kako bi se utvrdio specifični rizik za potrošače.

Ovdje postoji nekoliko vrsta riba koje svakako trebate izbjegavati.

Ajkula

Najkontaminiraniji morski plodovi
Najkontaminiraniji morski plodovi

Morski psi su na vrhu prehrambenog lanca u okeanu. To znači da jedu i drugu ribu ove ribe su zagađene. Ova kontaminacija ima kumulativni učinak na ajkulu, što znači da razina toksina nastavlja rasti bez da se ajkula detoksicira. Živa je element koji se nikada ne razgrađuje ili raspada. Obično dolazi iz industrijskih preduzeća. Predatori poput morskih pasa koji jedu drugu ribu obično imaju viši nivo žive. Ljudi jedu i ove grabežljive ribe živa se akumulira u ljudskom tijelu, baš kao što je to činio u morskom psu kada je jeo drugu ribu. Vremenom se nivoi mogu povisiti, što može dovesti do trovanje živom osobe koja jede ribu.

Sabljarka

Najkontaminiraniji morski plodovi
Najkontaminiraniji morski plodovi

Foto: Yordanka Kovacheva

Sabljarka je još jedan grabežljivac koji jede kontaminirane ribe. Sabljarke su široko popularne. Ali nažalost ova riba sadrži jedan od najviših nivoa žive. Trudnice bi po svaku cijenu trebale izbjegavati sabljarke! Toksini sadržani u tijelu ribe mogu lako preći posteljicu. Kad se jednom prođe kroz njega, postoji potencijal da ošteti nervni sistem nerođenog djeteta.

Kraljevska i španska skuša

Najkontaminiraniji morski plodovi
Najkontaminiraniji morski plodovi

Kraljevska skuša je još jedan grabežljivac koji u svom tijelu akumulira živu i druge toksine. Što je riba starija i što je veća, to će se nakupiti više žive. Neke vlasti vjeruju da bi manje i mlađe ribe (ispod 33 inča i manje od 10 kilograma) bilo sigurnije jesti jer im nije bilo toliko vremena da akumuliraju toksine.

Španska skuša slična je kraljevskoj skuša. Ovo je veliki migrant riba koja je jako zagađena živom. Španska skuša može biti dugačka i do tri metra. Žive blizu obala i lako se zagađuju toksinima koji postoje u našim okeanima od ljudske aktivnosti.

Tuna ili odresci od tune

Najkontaminiraniji morski plodovi
Najkontaminiraniji morski plodovi

Često je poznato da je tuna bogata metil živom, neurotoksinom koji se akumulira u morskim prehrambenim lancima. Metil živa je vrlo toksična i ima negativne efekte na razvoj i zdravlje, uključujući intelektualne smetnje kod beba, čak i u majčinoj maternici. Ako odlučite jesti ovu ribu, ograničite se na jednu porciju tjedno. Još bolja opcija je ako je riba u konzervi. Ima malo žive i bogat je omega-3 masnim kiselinama.

Plava riba

Ova je riba odličan izvor proteina i omega-3 masnih kiselina. Međutim, jako je kontaminiran pesticidima, opasnim toksinima i živom.

Ova riba se prlja iz vode, koja uključuje poljoprivredne hemikalije, industrijske proizvode i farmaceutske proizvode koji cure u naša jezera i okeane.

Pacifički smuđ

Najkontaminiraniji morski plodovi
Najkontaminiraniji morski plodovi

Još jedna riba koja je takođe na listi najzagađenijih riba. Vjerovatno ćete ga vidjeti u mnogim restoranima. A obično ga love sportski ribolovci. Međutim, tužna je istina da ribe na Tihom oceanu imaju visok nivo zagađenja i treba ih izbjegavati.

Losos

Najkontaminiraniji morski plodovi
Najkontaminiraniji morski plodovi

Budući da losos postaje toliko rijedak u divljini, 80% lososa koji se danas konzumira u Americi dolazi iz ogromnih uzgajališta ribe. Ove uzgajane ribe zapravo se hrane mesom od ulovljene divlje ribe. Komercijalno dostupna riba dolazi s teškim dozama toksina koji su koncentrirani u mesu uzgajane ribe. Uzgajani losos također ima dvostruko više masti od divljeg lososa i ta mast sakuplja još više toksina. Testovi na uzgajanom lososu u Sjedinjenim Državama pokazuju da su ove ribe zaražene sa više PCB-a nego njihovi divlji rođaci. Uz to, uzgajani losos postaje ružičast kako bi se predstavio svojim divljim rođacima. Tužba je pokrenuta u državi Washington 2003. godine jer na etiketama uzgajanog lososa nije spomenuto umjetno bojenje. Naučnici su zabrinuti jer boje koje se koriste u lososu mogu prouzročiti oštećenje mrežnjače.

Preporučuje se: