2024 Autor: Jasmine Walkman | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-16 08:28
Svi volimo jesti tjesteninu, zar ne? Ali uvijek sam se pitao, kao što pretpostavljate i vi, odakle je došlo to kulinarsko čudo i ko ga je izmislio. Svrha ovog članka je pokazati upravo to.
Pasta se pojavila toliko davno da je gotovo nemoguće odrediti tačnu godinu. U 10.000 godina koliko je prerađena pšenica, nema šanse da barem jedna osoba nije mogla doći na ideju da suši tijesto dobiveno miješanjem vode i brašna.
Istoričari ukazuju na tri niti u razvoju tjestenine: etrurska, arapska i kineska civilizacija. U egipatskim grobnicama, koje su napravljene u IV stoljeću prije nove ere, pronađeni su freske ljudi koji rade rezance i ova jufka im je poslužila kao put u svijet mrtvih.
Na bareljefima etrurske grobnice prikazan je pribor za izradu tjestenine. Najvjerovatnije, nakon što su Rimljani osvojili etrurske gradove, savladali su ne samo sedmodnevnu sedmicu, borbe, već i izradu tjestenine. Drevni Rim je bio jedan od prvih gradova na svijetu s populacijom od preko milion ljudi.
Jedan od glavnih problema gradske vlasti bilo je hranjenje i opskrba grada opskrbom. Teškoće nisu nastale tačno s dostavom hrane, već s načinom na koji je duže sačuvati. U to vrijeme ni žito nije dugo trajalo. Najčešća praksa pšenice bila je ili da se distribuira narodu ili da se prodaje po simboličnoj cijeni.
Ljudi su ga koristili za pravljenje kruha od kvasca, ali nije bio i dugotrajan. A onda je došla ideja da skuhamo brašno i od njega napravimo prezlu, koja je trajala duže od kruha. U kasnijoj fazi, prezle su našle primenu u juhama i mahunarkama. Istodobno, bogati građani dozvolili su si da prave pastu od jaja, koja se pripremala s mesom, ribom ili povrćem.
U kuharici čovjeka po imenu Apicius spominje se nekoliko recepata s tjesteninom: jelo slično lazanjama s ribom.
Kina i Japan takođe imaju dugu tradiciju u proizvodnji tjestenine. Potonji do danas svojim gostima nude duge špagete, zvane toshi-koshi (od japanskog znači prelazak iz godine u godinu).
Prvi izvor koji spominje da se tjestenina priprema kuhanjem je jerusalimski Talmud, napisan u vojsci u 5. stoljeću. Riječ kojom se ovo jelo naziva je itryah. U arapskim tekstovima ta se riječ koristila za sušene špagete koje su prodavali trgovci. Arapi su pravili i svježu tjesteninu, ali i povremeno su je konzumirali odmah nakon izrade.
U srednjem vijeku, tjestenina se proširila na ostrvo Siciliju, koja je u to vrijeme bila arapska kolonija. Potreba za sušenjem tjestenine, koja se jela sirova na južnom dijelu Apeninskog poluostrva, proizašla je iz razvoja trgovine i pomorskog prometa. Osušena tjestenina bila je dovoljno zasitna na dugim putovanjima. Mornari iz Amalfija, koji su često putovali na Siciliju, brzo su naučili kako sušiti tjesteninu, a ubrzo je čitav Napuljski zaljev prekriven suhim špagetama.
Od 16. vijeka širom Italije su osnovana udruženja proizvođača tjestenine sa strogim pravilima. U Liguriji su se majstori zvali Maestri fidelari, Lazanari - u Firenci, Vermicellari - u Napulju, Artigani della Pasta - u Palermu.
Prvi recept za lazanje spominje se u 15. vijeku. U istom stoljeću objavljena je knjiga oca Bartolomea, bibliotekara u Vatikanu, pod naslovom O stvarnim užicima i blagostanju, koja je spomenula glavne vrste tjestenine.
Do 17. stoljeća tjestenina je bila skupa i teško se nabavila, jer se posebna sorta pšenice od koje se proizvodila morala uvoziti, a ručna ili bolje rečeno stopalo koštalo je puno novca. Kao što sam spomenuo u jednom od članaka o pizzi, tijesto se mijesi nogama, isto vrijedi i za tijesto za tjesteninu.
Nakon pojave mašina za proizvodnju svih vrsta tjestenine povećali su se i usjevi posebne sorte pšenice od koje su napravljene. Također se u ovom trenutku pojavila vilica s četverozuba, omogućavajući trajno stavljanje tjestenine na stol svakog talijanskog državljanina.
U to je vrijeme bila ekonomska kriza, a tjestenina je bila prilično jeftina, pa su je ljudi češće kuhali u svojim domovima. 1770. riječ tjestenina na engleskom jeziku značila je nešto savršeno i profinjeno. Prvu mašinu za tjesteninu proizvedenu u Americi izgradio je Thomas Jefferson nakon povratka iz Evrope.
Preporučuje se:
Kratka Istorija Obrednog Hleba
Obredni hleb je hleb različitih namena, koji se peče povodom kalendarskih i porodičnih praznika. Ukrasi na obrednom hlebu imaju simbolično značenje. Za različite vrste praznika postojali su posebni ukrasi koji imaju posebno značenje - na primjer, grožđe je simbol plodnosti, što se tako moli od viših sila.
Rakija - Kratka Istorija I Način Proizvodnje
Rizikujući da će me smatrati alkoholičarom, jer sam već pisao o votki i pivu, sada razmišljam o tome da s vama podijelim povijest rakije. Siguran sam da nema doma u kojem ne pijete domaću rakiju. Mislimo da je rakija najbugarskije piće, ali u stvari nije.
Znatiželjno: Način Proizvodnje I Kratka Istorija Ulja
Kao što svi ili većina nas zna, maslac je mliječni proizvod napravljen od svježeg ili fermentiranog šlaga ili direktno od mlijeka. Maslac se najčešće koristi za mazanje ili kao mast u kuhanju - za pečenje, za pripremu umaka ili prženje.
Kratka Istorija Banane
Riječ banana koristi se i za izdužene plodove drveta. Istorija banane započinje s prapovijesnim narodima - oni su je prvi uzgajali. To se dogodilo u jugoistočnoj Aziji i zapadnoj Okeaniji. Banane se uglavnom uzgajaju u tropskim krajevima, ali mogu rasti u još 107 zemalja.
Istorija Talijanske Hrane
Italijanska hrana je svjetski poznata, a najpopularnije su pizza i tjestenina, koje su poznate širom svijeta. Italijanski recepti odlikuju se vještom kombinacijom bilja i začina, a njihova kuhinja datira iz starih rimskih vremena. Povjesničari vjeruju da je istorija talijanske kuhinje započela negdje u 8.
