Parabola O Jabuci I čipsu

Parabola O Jabuci I čipsu
Parabola O Jabuci I čipsu
Anonim

Zvono je zazvonilo za veliku pauzu i dječji glasovi odjeknuli su školskim hodnikom.

"Jedan čips, molim."

- Dva čipsa.

"Čips i hamburger za mene."

Jabuka je stajala u uglu i činilo se da to niko nije primijetio. Niko nije gledao u policu s voćem i povrćem. Suze su počele curiti niz rumene obraze jabuke.

Čips mu je ponosno virio iz glave, a osmijeh mu nije silazio s lica. Ali odjednom, kao da je neka sila došla na jabuku, ustala je i stala nasuprot čipsu i s velikom snagom rekla:

"Šta ti misliš?" Tako ste štetni i masni.

S police s voćem čuo se tanki glas banane:

"A djeca se brzo debljaju od vas."

Ni mrkva nije to mogla podnijeti:

- Povrće koje ne jede, a veliko neće rasti.

Uslijedili su gromki aplauzi i povici. Čips je bio crven. Nije bilo riječi da se brani. U tom se trenutku osjećao poraženim.

Sve su jabuke poskočile i u jedan glas povikale:

Jabuke
Jabuke

- Zar niste čuli, zar niste shvatili da jedna jabuka dnevno udaljava doktora od mene.

Uslijedile su još jedne ovacije. Evo pobjede jabuka.

"Jabuka."

"Dvije jabuke, molim."

- Ne, ne, bez čipsa za mene, želim bananu.

Ponovo se oglasilo zvono, pauza je bila gotova. Od tog dana, svako dijete uzimalo je samo jabuke ili neko drugo voće ili povrće. Niko više nije razmišljao o čipsu. Poražen je.

Preporučuje se: